Piše: Aleksandar Gavranić

Iz mojih usta…

Iz mojih usta


izlaze ljudi


koji su davno pocrkali


i ovi koji uporno mrdaju


izlaze francuski filmovi


španske tradicije


japanske estetike


izlaze patuljci koji pate


rugobe koje vole


nepravilni oblici


koji gutaju piramide


pokojnih pjesnika


i njihovih dlakavih ljubavnica


iz mojih usta


izlaze revolucije


ubistva na gradskim trgovima


bestidnosti napaljenih staraca


retorike unakaženih diktatora


demagogije svještenika


koji prašinu pretvaraju u vjeru


izlaze propali svjetovi


obesmišljeni prostori


unezvijerene duhovnosti


bezumnosti bitisanja


iz mojih usta


izlazi Pakao


pred čijim savršenstvom


ostajem nijem


poput svih svjedoka


ovog nepodnošljivog propadanja.